U povodu današnjeg Međunarodnog dana muzeja 18. svibnja, Muzej Vrata Bosne u Franjevačkom samostanu Tolisa upriličio je dvije zanimljive radionice za učenike osnovnih i srednjih škola s područja grada Orašja. Riječ je o radionici vezenja „Pocalica glavu krasi“ i likovnoj radionici, na koje se u dva dana odazvalo 40-ak polaznika, koji su iskazali svoje talent i umijeće za ručni rad, odnosno vezenje i talent za likovnu umjetnost.

Jozo Jezerčić, v.d. ravnatelja muzeja kaže kako je ideja za ovu radionicu nastala iz razloga što je pocalica jedan od glavnih odjevnih predmeta udanih žena u Posavini, koja se nosi na glavi, a posljednjih godina pomalo izumire i nosi se samo u posebnim prilikama ( svadbe, velike kulturne manifestacije i vjerski blagdani). Cilj ovoga projekta bio je privući mlade u muzej, pokazati im narodnu nošnju Hrvata ovoga kraja i potaknuti ih da zavole tu tradicijsku ostavštinu, a možda se, kaže, jednog dana odluče i nositi je. Jezerčić je zadovoljan brojem sudionika radionica, te je izrazio nadu da pocalica neće biti izložena samo kao muzejski postav i da će ljudi ovoga kraja i dalje držati do svoje tradicije i s ponosom nositi narodne nošnje, te da će  ta tradicija i dalje živjeti u našem kraju. Sluha za očuvanje naše bogate tradicije itekako ima i lokalna samouprava, budući je Grad Orašje bio pokrovitelj ovoga projekta. 

Za izradu pocalice potrebno je dosta truda, strpljenja i vremena, što najbolje zna Drago Oršolić, dugogodišnji izrađivač narodnih nošnji, koji je bio voditelj radionice veza. Polaznicima je prezentirao  starinski način izrade pocalica, na broj i po žici, jer kako kaže, to žele otrgnuti od zaborava i pokazati mladima način izrade. -„Cure su oduševljenje, njima je to zanimljivo, neke su nastavile raditi i nakon radionice kod kuće, što pokazuje njihov veliki interes za ovu vrstu ručnoga rada. S obzirom da se većina njih nikada nije susrela s izradom pocalice, jako dobro im je išlo na ovoj radionici“, ustvrdio je Drago. Mladi ovoga kraja pokazuju veliko zanimanje za našu tradiciju kada je u pitanje nošenje, ali nažalost ne i izrada narodnih nošnji, govori Drago, te dodaje kako je on najmlađi izrađivač narodnih nošnji, a većinom to rade stariji. -„Stoga i jeste cilj ove radionice tu vještinu pokazati i prenijeti na mlade, kako bi oni u budućnosti bili čuvari naše bogate tradicije i kulturne baštine i naučili izrađivati narodnu nošnju, koja zahtijeva puno ljubavi, želje i volje, jer je to mukotrpan, ali nadasve jako lijep posao“, naglasio je voditelj radionice. 

Među 40-ak polaznica radionice vezenja bila je i Ana Kobaš, kojoj je ovo iskustvo bilo jako zanimljivo. –„Volim našu tradiciju i vez, često oblačim našu narodnu nošnju i jako zanimljivo je vidjeti kako su to naši stariji radili. Ovakvih radionica bi trebalo biti što više, jer bismo se odvojili od mobitela, više bi se trudili i upoznali tradiciju našega kraja. Za izradu pocalice treba dosta vremena, oči i prsti se brzo umore, ali ako se to voli, mogu se postići dobri rezultati“, s osmjehom je kazala Ana.

Za likovnu radionicu pak odlučila se Paula Oršolić, koja je iskazala svoj talent na likovnom platnu. -„Slikala sam planinu,  prirodu i drveće s plodovima. Radionica je jako zanimljiva, ima puno različitih načina za crtanje, bojanje i mi možemo iskazati našu maštu, a imamo i stručnu pomoć i super mi je“, istaknula je Paula koja se slaže s Anom da je ovo puno korisnije i kvalitetnije provedeno vrijeme od onoga uz mobitel, jer su rezultati rada vidljivi i dobije se nešto od svojega rada. Potporu i stručnu pomoć polaznicima likovne radionice dala je voditeljica  prof. Đurđica Jezerčić,  a prema riječima v.d. ravnatelja Joze, svi će radovi uskoro biti izloženi oku javnosti, a namjera je organizirati slične projekte i za starije sugrađane, koji su iskazali zanimanje za ovakvim radionicama.