Najzaslužnija osoba za osnivanje i postojanje udruge Narcisa je Valentina Halilović, prva a sada počasna predsjednica, koja je prije 15 godina krenula u ovu neizvjesnu avanturu. „Tako je brzo prošlo kao da je bilo jučer. 2007.g. dijagnoza karcinom dojke, prvotni šok, doslovce pala sam u nesvijest. Nikada nitko u obitelji nije imao tu anamnezu. Onda se sabereš i kreneš s liječenjem. U Tuzli mi je doktorica kazala da s našeg područja ima jako puno bolesti, žene nisu organizirane, ne znaju da imaju prava na protezu ili možda nemaju. Kad sa se vratila kući razmišljala sam o svemu, pogledam kako su se drugi organizirali i naše propise, napravim Statut i trebali su mi potpisi za registraciju. Krenem od kuće do kuće, a onda su mi se žene same javljale i 2008.g. registriram Udrugu Narcisa za sve tri općine u ŽP. 15. godina je jako brzo proletjelo, puno rada, puno predavanja za javnost, za zdrave žene, edukacije na kojima sam imala potrebu pričati o svom iskustvu, pri čemu sam jako dobro prošla s dijagnozom. Imala sam potrebu reći da sam ja njega našla, ne on mene, jer nešto što je u vama, vi ne možete od toga pobjeći. Imala sam operaciju, bez zračenja i kemoterapija, samo petogodišnja hormonska terapija. Danas sam, kažu doktori, zdrava žena, u radnom sam odnosu, idem na redovne onkološke preglede i dobro se osjećam“, ispričala nam je Valentina s osmjehom na licu i s puno optimizma i zadovoljstva.
Prisjetila se početaka koji nisu bili ni malo laki kada su prava žena s karcinomom dojke u pitanju, u ŽP. „U to vrijeme mi nismo imale pravo ni na prsnu protezu, ni na grudnjak. Mijenjali smo listu ortopedskih pomagala Zavoda zdravstvenog osiguranja Županije Posavske, dobile smo sufinanciranje, dobile smo protezu i grudnjak, sufinanciranje perike. Kroz naše donatore, apliciranjem na projekte, uspostavili smo mehanizam pomoći, nije nešto spektakularno, ali ženama koje idu svaki mjesec na terapiju, zračenje ili kemoterapiju, osigurano je sufinanciranje putnih troškova. To puno znači, jer ovo je skupa bolest. Mi nemamo, kao u Hrvatskoj i u nekim kantonima u F BIH plaćanje tih putnih troškova, nemamo ni kombi za prijevoz, teško je posebno ženama koje ne voze. Probali smo dovesti onkologa u bolnicu, ali nažalost naša zdravstvena ustanova ne ispunjava uvjete za to. Imamo bolnicu, propisi se mijenjaju pa idemo to promijeniti. Bilo bi puno lakše da se promijeni i da onkolog dolazi nama, a taj problem trebaju rješavati institucije– od bolnice, do Zavoda zdravstvenog osiguranja i resornog Ministarstva zdravstva, a najviše Vlada ŽP“, smatra Halilović.
Udruga Narcisa se pridružila brojnim Udrugama u BiH koje su pokrenule borbu protiv liste čekanja za pacijentice s karcinomom dojke. „Jako je teško nositi se sa spoznajom da nema novaca za tebe. Mijenjajmo to i zato udruge i postoje. Napravit ćemo okrugli stol u Orašju, skupa s nadležnim županijskim ministarstvom i pokrenuti nešto s našeg područja kako bi svi pacijenti imali adekvatno liječenje, kakvo i zaslužuju“, ustvrdila je počasna predsjednica Udruge Narcisa ŽP Valentina Halilović.