Prof. Mato Nedić iz Tolise, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejista i književni kritičar, ukratko najplodonosniji književnik na prostoru ŽP pa i šire, nedavno je u povodu središnje proslave 200-te obljetnice utemeljenja prve pučke škole u BiH, objavio novu knjigu, ujedno svoje 25. autorsko djelo, pod nazivom „Spomenica prve pučke škole u BiH, Tolisa 1823. – 2023.“. Budući da se ove godine obilježava 200 godina Prve pučke škole u BiH, koju je fra Ilija Starčević otvorio u Tolisi 1823. godine, ukazala se potreba i prilika da se napiše jedna ovakva knjiga. Inicijativa je potekla od prof. Nedića, ali je knjiga pisana u dogovoru sa izdavačem, Osnovnom školom fra Ilije Starčevića u Tolisi.
Pred autorom je bila nimalo laka zadaća napraviti ovaj uradak, jer za ovako opsežno djelo je potrebno puno istraživanja, vremena i truda. –„Još prije 18 mjeseci definirali smo određene teme koje bi trebalo obraditi u knjizi i onda je naravno počelo obimno istraživanje o tome kako obraditi i pristupiti svim temama. Najteži zadatak je bio osvijetliti onaj dio koji se odnosi na povijest Prve pučke škole i na njezine početke u 19. stoljeću, budući da iz tog razdoblja nemamo tako veliki broj pisanih tragova, odnosno pisanih podataka. Poznato je da fra Ilija nije rado iza sebe ostavljao pisana dokumenta, odnosno kada se nakupi određeni broj zapisa, on ih je spaljivao, budući da je živio u dosta teškim i opasnim vremenima, pa je stoga izbjegavao iza sebe ostavljati pisana dokumenta“, navodi prof. Nedić, te ističe kako je mali broj sačuvanih dokumenata, ali kaže, postoji jedno njegovo pismo koje je pisao Austrijskom caru u Beču, koje je izvor za proučavanje njegova životopisa.
–„U središnjem dijelu ove knjige nastojao sam rekonstruirati početke školstva u BiH, komparativnim pristupom, odnosno uspoređujući početke pučkog školstva u BiH s pučkim školstvom koje se razvijalo u Slavonskoj vojnoj Krajini. Naime, postoje zapisi da je fra Ilija u Tolisu, već u prvoj nastavnoj godini ove škole doveo učitelja iz Slavonije Iliju Boričića, koji mu je pomogao ustrojiti školu po uzoru na one koje su postojale u Slavoniji, a tamo su pri župnim središtima postojale tzv. Trivijalne škole. Najbliže nama su postojale u Bošnjacima i Babinoj Gredi, ali naravno i u drugim mjestima u Slavoniji. Tako je škola u Tolisi ustrojena po načelima koja su vrijedila u slavonskoj vojnoj Krajini. Taj dio knjige bio mi je i najzanimljiviji za istraživanje i pisanje, budući da sam želio osvijetliti same početke pučkog školstva u BiH“, naglasio je autor.
Osim o obrazovanju i školovanju, Nedić se u knjizi bavio i prirodnim položajem i demografskim značajkama toliškog kraja. Priznao je kako mu je najteže bilo pisati o zemljopisnim i povijesnim vrijednostima toliškoga kraja, zato što je to, izvan njegovih stručnih spoznaja. –„Tu sam se morao osloniti na podatke drugih istraživača, ali sam želio stvoriti okvir za priču o pučkom školstvu koje je svoje početke imalo upravo u mojem rodnom mjestu. Da bi smo došli do priče o pučkom školstvu bilo je potrebno pokazati gdje je Tolisa, što je Tolisa, koji su njezini stanovnici i kako se kroz povijest razvijalo. Pučko školstvo je samo jedan segment i dio u razvoju života toliškog kraja ili uže same Tolise“, naglasio je prof. Nedić.
U dijelu „Škola u Tolisi“, autor donosi pet tekstova u kojima pojašnjava razvojni put škole u Tolisi u 19. stoljeću, zatim utjecaj fra Martina Nedića na razvoj pučkoga školstva, odnosno važnost njegovih zapisa za proučavanje početaka pučkoga školstva u BiH. –„U knjizi govorim o nastavnim planovima i programima koji su u počecima bili primjenjivani u toj školi, što se i na koji način proučavalo. Zatim govorim o učiteljima koji su tijekom 19. stoljeća radili u školi u Tolisi, koje su bile njihove kompetencije i u konačnici govorim o povijesnim mijenama i njihovom utjecaju na razvoj pučkog školstva, kako u BiH, tako i na razvoj prve pučke škole u Tolisi“, pojašnjava autor, te dodaje kako u drugom dijelu knjige pod naslovom „Razvojni put škole u Tolisi“, šire govori o obrazovanju koje se razvijalo u četiri školske zgrade koje su postojale od osnivanja do danas.
–„Prva pučka škola je bila otvorena u središtu Tolise, preko puta današnjeg lokaliteta škole fra Ilije Starčevića. Ona je srušena 1856. godine kada je taj materijal prenesen na Raščicu, gdje je kasnije izgrađena i crkva. Tamo je bila izgrađena župna kuća, pa se nastava 5 godina odvijala u jednoj sobi župnoga stana, što su bili sasvim neprimjereni uvjeti za izvođenje nastave. Fra Martin Nedić je 1861. godine postavljen za župnika u Tolisi i odmah je jednu pomoćnu prostoriju (kolnicu ili kolaru), prilagodio za učionicu u kojoj je dalje izvođena nastava, a par godina kasnije, točnije 1869. godine, naredio je izgradnju još jedne zgrade u kojoj je otvorena škola za žensku djecu. Kasnije dolaskom Austrougarske vlasti, školstvo je prešlo u ruke državne uprave, tako da je izgrađena treća toliška škola, koju nazivamo Stara škola koja i danas postoji i tamo je osnovana Prva zemljoradnička zadruga u BiH 1904. godine. U konačnici, 1962. godine izgrađena je četvrta školska zgrada OŠ fra Ilije Starčevića u središtu Tolise u kojoj se i danas odvija nastava. U ovom dijelu knjige također donosim popis djelatnika kroz dva stoljeća, zatim govorim o današnjem trenutku škole i perspektivama za budućnost“, istaknuo je prof. Mato Nedić.
Govoreći o početku pisanja ove knjige, prof. Nedić je naglasio kako mu je u prvom redu bilo zanimljivo istraživati, budući da i sam, više od četvrt stoljeća radi u školstvu. –„Radostan sam bio što sam mogao istraživati sve što se tiče povijesti našega pučkog školstva, ali je bilo jako zahtjevno. Potrebno je bilo doći do svih podataka i uobličiti ih u sustavne članke, odnosno poglavlja od kojih je sastavljena ova knjiga. Prije mene su i drugi istraživači pisali na ovu temu, a prije ove izašle su dvije knjige, prva 1973. pod nazivom „150 godina škole u Tolisi“, koju je uredio Josip Baotić. Potom je 2008. godine objavljena knjiga „Najstarija pučka škola u BiH“, koju je napisala nastavnica (sada pokojna) Marica Dubravac. Ove dvije knjige donose neke temeljne podatke, a ja sam ovom „Spomenicom..“ želio proširiti cijelu priču, istražiti što u prethodne dvije nije bilo istraženo i tako upotpuniti priču o 200 godina pučkoga školstva u BiH“, pojasnio je autor.
U poglavlju „Postignuća“ autor govori o kulturnom identitetu škole, dakle o ljudima koji su se školovali u školi u Tolisi, a kasnije ostvarili određene uspjehe na polju kulture, točnije o književnicima, pjesnicima, glazbenim i likovnim umjetnicima. Potom govori da su škola u Tolisi i njezin osnivač, bili temom književnih i likovnih uradaka, pa donosi i jedan presjek tih radova. –„U „Književnim prilozima“ riječ je o fra Iliji, te školi i njezinom radu. Prvi književni rad posvećen fra Iliji Starčeviću nastao je još u 19. stoljeću, a riječ je o pjesmi koju je napisao fra Martin Nedić kada je doznao da je umro fra Ilija Starčević u Badenu kod Beču i pokopan u Lantzendorfu“, kazao je autor knjige.
Na koncu, prof. Mato Nedić ističe kako u ovoj knjizi nije naglasak samo na školi u Tolisi, nego na tome da je ona majka svih pučkih i svjetovnih škola u BiH. Autor je knjigu pisao na jednostavan način da bude informativna i razumljiva širem čitateljstvu, tako da će biti zanimljiva svim generacijama koji će je rado željeti imati u svojim privatnim knjižnicama.
Promocija Spomenice bila je 15. studenog u Tolisi, u sklopu središnjeg programa obilježavanja 200. obljetnice prve Pučke škole u BiH!
