Svom iznimno plodnom i bogatom spisateljskom stvaralaštvu, uz redovite kolumne o društveno-političkim i drugim aktualnim događanjima u brojnim medijima, dr fra Luka Marković, umirovljeni svećenik rodom iz Matića, pridodao je još jedno zanimljivo književno djelo. Potkraj prošle godine svjetlo dana ugledala je knjiga „Poznati Nijemci o Hrvatskoj prije njezinog priznanja“. Materijal za ovu knjigu fra Luka je prikupio još sredinom osamdesetih godina, za vrijeme velikih previranja u Jugoslaviji, tijekom svog života i rada u Njemačkoj. Tada je uputio pismo poznatim Nijemcima s molbom da napišu što znaju ili misle o Hrvatskoj i Hrvatima, ali tek sada se odlučio to i publicirati. Na njegov poziv odazvao se niz značajnih njemačkih ličnosti iz različitih područja znanstvenog, kulturnog, političkog i vjerskog života. Njihova pisma na izvornom njemačkom jeziku i u hrvatskom prijevodu, autor donosi u ovoj knjizi.
„Vrijednost pisama leži u tome da su poslana ili napisana prije priznanja Hrvatske. Ranije je bilo ponuda od Sveučilišne knjižnice Zagreb za tiskanje knjige po svaku cijenu, međutim željeli su da im poklonim pisma za arhiv i Sveučilišnu knjižnicu, što nisam htio jer sam prvotno mislio da to pripada mom kraju, kamo sam se vratio živjeti. Došao sam na ideju da knjiga sada izađe nakon razgovora s Diethardom Zilsom, njemačkim pjesnikom i mojim prijateljem te Draženom Budišom, ali prije svega iritirala me je jedna izjava Alide Bremer, koju jako dobro poznajem, prevoditeljice s hrvatskog na njemački, koja je u jednom intervjuu prije nekoliko godina rekla kako Nijemci i danas misle da su Hrvati ustaše, što je apsurdno. Upravo ta pisma pokazuju da su prije nastanka Hrvatske države gotovo svi autori, a tu se radi o 17 autora koji pripadaju najpoznatijim Nijemcima iz 20. i 21. stoljeća, kazali kako ne misle o Hrvatima ništa negativno. Naprotiv, samo je jedan političar Jochen Vogel, nekadašnji predsjednik SDP-a, SPD-a i kandidat za kancelara Njemačke, napisao da zna da su Hrvati imali ustaški pokret, ali ništa drugo negativno nije napisao. Uglavnom su svi govorili afirmativno o Hrvatskoj, čak Luise Rinser, jedna od najpoznatijih njemačkih spisateljica 20 stoljeća, u vlastoručno napisanom pismu, istaknula je da Jugoslaviju treba „razbiti“, da je to umjetna tvorevina, da Hrvati imaju pravo na svoju državu, mislim da je to bilo 1985 godine, i to je bila motivacija da ta knjiga ipak izađe“, objasnio je autor nastanak svoje posljednje knjige.
Ta su pisma bila poticaj fra Luki i osobama s kojima je surađivao u to vrijeme da se više angažiraju oko hrvatskog pitanja. „Osim onih koje sam poznavao jako dobro filozofa Piepera, biskupa Lettmana i biskupa Lehhmana iznenadili su me utoliko što doista ti ljudi govore afirmativno o Hrvatima. Negativnih iznenađenja nisam imao, uglavnom su to vrlo pozitivna i afirmativna pisma“, dodao je autor. Fra Luka nikako i nikada nije zaboravio ni svoju Domovinu Bosnu i Hercegovinu, u koju se vratio nakon 38. godina svog bogatog pastoralnog, kulturnog i humanitarnog djelovanja u Munsteru, gdje je bio voditelj Hrvatske katoličke misije.
„Da ne bude zabune, nismo lobirali samo za Hrvatsku, ja dolazim iz Bosne i Hercegovine i jako puno smo lobirali i za priznanje BiH. Uostalom, bez Hrvata u dijaspori koji su masovno došli glasati za samostalnost BiH upitno je što bi bilo!? To je ono što me danas kod pojedinih političkih krugova u BiH iritira, da Bošnjaci ne shvaćaju da bez angažmana Hrvata u BiH, Bosna i Hercegovina ne bi danas postojala, ne bi bila država. Da je referendumom izglasana podjela BiH, tko zna kako bi se stvar dalje odvijala? S druge strane kada je bila pomoć u pitanju nisam pravio veliku razliku, osiguravali smo humanitarnu pomoć i za Bošnjake, sudjelovao sam na zajedničkim demonstracijama za samostalnost BiH. Nismo pravili neke velike razlike, bilo nam je u interesu da se osamostale Hrvatska, ali isto tako i BiH“, ustvrdio je dr fra Luka Marković.
Iako nezadovoljan kako se politika i pojedinci danas odnose prema njemu znajući kaže, što je učinio za ovaj kraj, zbog čega je i razočaran i povrijeđen, fra Luka je odlučio ova pisma ipak ostaviti vjerojatno Toliškoj knjižnici. Svaka druga opcija, smatra ne bi bila fer, mada očekuje i nove upite i zahtjeve iz Hrvatske. „Volim ovaj kraj i dalje ću ga voljeti, ali da se čovjek pita smije li politika određivati odnos prema jednom čovjeku koji je toliko dobra učinio za ovaj kraj, to imam pravo postaviti“, ustvrdio je fra Luka.
I ova posljednja knjiga objavljena je na hrvatskom i njemačkom jeziku i autor je najavio promociju u Njemačkoj i Zagrebu, a kaže ako bude političke volje i u BiH. Knjiga je tiskana u Hrvatskoj i prodaje se u svim knjižarama. Jedan dio fra Luka planira donijeti i ovdje i ako bude promocija kod nas, prodavat će je po cijeni ne većoj od 15 KM, a sav prihod kao i do sada će ići u humanitarne svrhe.
Fra Luka Marković, autor je više knjiga iz filozofije, povijesti i religijskih znanosti na hrvatskom i njemačkom jeziku. Objavio je tri romana, šest knjiga eseja, jednu zbirku pripovijetki i dvije zbirke pjesama na hrvatskom i njemačkom jeziku. Autor je i zbirke političkih tekstova pod nazivom „Hrvati BiH između srpskog secesionizma i bošnjačkog unitarizma“. S obzirom na svoje bogato životno iskustvo, nevjerojatne i zanimljive susrete, fra Luka razmišlja i o pisanju memoara, koje bi također želio podijeliti sa svojom čitateljskom publikom.
