Austrijski Arheološki institut, Austrijske Akademije znanosti u Beču, odavno je zainteresiran za bogato povijesno i kulturno naslijeđe Muzeja Franjevačkog samostana Tolisa „Vrata Bosne“ s kojim surađuje već duže vrijeme, a prije mjesec dana potpisan je i Ugovor o suradnji. Troje stručnjaka s tog Instituta dr. Marijo Gavranović, zamjenik ravnatelja Austrijskog Arheološkog instituta, dr. Alberta Arena i dr. Mathias Mehofer, arheometalurg nekoliko dana u muzeju pregledavaju brončane predmete i uzimaju njihove uzorke, koje će potom u Beču analizirati i dati stručni opis, a na koncu i obznaniti u znanstvenom časopisu.
Domaćini bečkim stručnjacima su ravnatelj Muzeja Jozo Jezerčić i stručni suradnik Pero Matkić, dok im je gvardijan toliškog samostana fra Mario Jurić iskazao srdačno gostoprimstvo pod krovom ovog velebnog povijesnog zdanja.
U sklopu višegodišnjeg projekta, ovi znanstvenici rade analize metalnih predmeta s prostora Zapadnog Balkana i Italije koji datiraju iz brončanog doba, od 2000 i 1000 godina prije nove ere. Područje uz Savu nema rudnih ležišta, ali su tu, kroz proteklo stoljeće, pronađene na stotine metalnih predmeta koji znanstvenike oduvijek interesiraju.
Dr. Marijo Gavranović, ističe kako je glavni cilj ovoga projekta da, putem kemijskih i fizičkih analiza, saznaju od kojih sirovina su pravljeni brončani predmeti u tom dobu, a riječ je o mačevima, iglama, kopljima, raznom nakitu, srpovima, sjekirama itd. „Na ovom području postojale su radionice koje su proizvodile te predmete, a jedna od najpoznatijih je Pivnica kod Odžaka, koja je iskopavana 60-ih godina prošlog stoljeća i tu su pronađeni kalupi za koplja, igle i drugo, imamo dokazanu proizvodnju tih predmeta, ali pitanje je odakle dolazi sirovina? Kemijske analize koje primjenjujemo pružaju nam mogućnost utvrđivanja s kojih ležišta dolaze te rude i već imamo neke odgovore“, ustvrdio je dr Gavranović. Prema njegovim riječima u BiH, ali i u drugim zemljama Zapadnog Balkana ima jako puno rudnih ležišta, međutim ono što rezultati istraživanja ukazuju da u to vrijeme, ta ležišta nisu korištena. Čitava proizvodnja se zasnivala na sirovini bakra, koji je dolazio s alpskih prostora, prije svega sjeverne Italije i Austrije.
Dr. Gavranović već nekoliko godina surađuje s ovim muzejom te ističe kako ovdje imamo neprocjenjivu riznicu predmeta koji su pronađeni baš na ovom području, i da u širem dosegu nema nijedna institucija s ovakvim kompletom artefakata. Na znanosti je sada da te predmete obrade, prezentiraju i populariziraju, u čemu je spreman dati svoju punu stručnu podršku, pomoć i suradnju, koja je iznimno dobra s ljudima angažiranim u i oko ovoga muzeja. „Znanost je jako dugotrajan proces, potrebne su analize, znanstveni rad, potrebna je objava da bi se došlo do prezentacije i popularizacije te građe i radimo na tome“, ustvrdio je dr Gavranović.
Dr. Mathias Mehofer, arheometalurg na Bečkom univerzitetu impresioniran je svime što je vidio u muzeju, a posebno srdačnim prijemom i dočekom domaćina što kaže, nije uvijek tako na drugim mjestima. „Nalazi su jako vrijedni i odgovaraju baš tim pitanjima koje imamo u našem projektu, nadalje pohvalio bih prezentaciju nalaza u samim vitrinama kako su izloženi i prezentirani. Naravno da čitava organizacija i posloženost muzeja nama dosta olakšava posao. Uzorke smo uzeli i sada ćemo ih analizirati raznim metodama i koncentrirati se baš na nalaze iz ove regije. Na osnovu prijašnjih projekata imamo nekakve pretpostavke, međutim sačekat ćemo rezultate pa tek onda objaviti konačne rezultate, što će biti razlogom ponovnog dolaska u Tolisu. Svakako ću preporučiti svojim kolegama koji ne znaju za ovaj muzej, da se isplati doći vidjeti zbirku i upoznati se s poviješću ovoga kraja“, dodao je dr Mehofer.
U ovoj postavi je i dr. Alberta Arena, inače iz Italije, ali angažirana u Bečkom Arheološkom institutu. U Posavini je prvi puta i ona je, kao i kolege, zadivljena izuzetno vrijednim eksponatima i njihovom prezentacijom.
Zadovoljstvo suradnjom sa stručnjacima iz Beča iskazao je i ravnatelj Muzeja „Vrata Bosne“ Jozo Jezerčić. „Za nas to jako puno znači jer većina ovih predmeta nisu stručno obrađeni, i to što će znanstvena javnost doći do uvida u ono što imamo. To onda može potaknuti i druge stručnjake, znanstvenike da dođu i vide našu zbirku, da objave pojedine stručne članke o našem muzeju,“ naglasio je ravnatelj Jezerčić. Podsjetio je na značajnu ulogu franjevaca u ovome procesu, koji su godinama i desetljećima vrijedno prikupljali, čuvali i pokazivali eksponate javnosti, a sada je to institucionalizirano i muzej gotovo svakodnevno ima posjetitelje. Svoje aktivnosti redovito prezentira i putem FB stranice, a za posjete je otvoren svakim radnim danom od 8 do 16 sati. Obilazak je moguć i vikendom, u dogovoreno vrijeme i uz prethodnu najavu.
