U prvi službeni pohod matičnoj župi UBDM Tolisa nakon biskupskog imenovanja, jučer (11.08.) je stigao mons. Ivo Martinović biskup požeški, koji je predvodio svečanu svetu misu u suslavlju s još 20-tak svećenika. Nesvakidašnji svečan dan u župi i samostanskom području Bosanske Posavine okupio je više tisuća vjernika posavskog kraja, a dobrodošlicu uzvišenom gostu biskupu Ivi u njegovu matičnu župu u kojoj je živio i odrastao, poželio je gvardijan franjevačkog samostana Tolisa fra Mario Jurić.

–„Čast mi je u našoj posavskoj katedrali pozdraviti mons. Ivu Martinovića, stoga sve vas pozivam da iz svega srca molimo za biskupa Ivu, ali i da zahvalimo našoj nebeskoj majci, što nam je kao župnoj zajednici, dala milost da naš župljanin postane biskup. Podsjećam da je naša župa osnovana točno prije 222 godine, davne 1802. godine i od tada je bilo jako puno velikana, ujaka, fratara i svećenika iz naše župe, od fra Martina Nedića, Bone Nedića, Juraja Jelenića i drugih, a ove godine smo u našoj župnoj zajednici, odlukom Pape Franje dobili veliko priznanje i čast u imenovanju fra Ivice Martinovića za požeškog biskupa. Naš je župljanin, doduše rođen u Županji, ali od svoje četvrte godine živio je u Matićima, išao u školu, imao prvu Pričest, Krizmu, a potom otišao u Sjemenište u Zagreb. Ogroman broj vjernika koji se danas okupio na misnom slavlju po velikoj vrućini, pokazuje da su oduševljeni, sretni i Bogu zahvalni na daru biskupa Ive Martinovića. Presretni smo i ponosni da naša župa, naša posavska katedrala kako je nazivamo, danas ima svog biskupa“, naglasio je fra Mario Jurić. Misno slavlje su uveličali župni zborovi Adoro i Mirjam.

Po završetku misnog slavlja biskup Ivo je strpljivo pozdravljao vjernički puk, zahvaljivao svima na čestitkama i toplim riječima potpore, ali pri tom nije skrivao emocije koje su ga kaže preplavile. –„Emocije su velike i duboke i teško je izreći sve ono što u nutrini svoje duše osjećam, doživljavam i proživljavam. Mjesto i župa u kojoj sam odrastao, oblikovan u duhovnom smislu i sve ono što je bilo na mojem životnom putu, od ranog djetinjstva do danas, teško je sažeti u par rečenica. Dojmovi su bogati, jer je bogato mnoštvo ljudi koje je posvjedočilo koliko im znači ovaj događaj i biskupsko imenovanje. Moj životni put je bio jednostavan i nepredvidiv, jer nitko nije mogao slutiti ni zamisliti, ni ja pogotovo nisam nikada o tome razmišljao, da bih mogao biti biskup. To što se dogodilo je Božja providnost i Božje djelo i zato se u ovim dojmovima isprepliće razmišljanje o Božjoj svemoći i ljudskoj prolaznosti. Preveliko mnoštvo vjernika govori o životu koji se u duhu vjere, ljubavi  i poštovanja prema Bogu i crkvi, ostvaruje kao ljepota zajedništva“, ustvrdio je biskup Ivo i nastavio:

-„Mislim da svatko najviše voli mjesto gdje je odrastao, gdje je doživio najljepša iskustva, a ona su  najljepša u djetinjstvu, u odrastanju, igri i otkrivanju ljepote života i zajedništva, stoga su uistinu Matići za mene jedan biser. Bio sam na puno mjesta, ali rodni kraj je ono što vam najviše osvaja srce. Ljubav prema rodnoj grudi ili mjestu odrastanja je kod svakoga ista i najjača, bez obzira da li je to biskup, svećenik, liječnik ili vojnik“, istaknuo je mons. Martinović i pojasnio poruku „Nemojte me zaboraviti u vašim molitvama i vašim životima“, koju je u završnim riječima svete mise uputio svojoj obitelji i okupljenim vjernicima. –„Ta poruka je znak da sam krhak, prolazan, slab, da sam čovjek, da nisam Bog ili anđeo, da nisam svemoguć i da mi je potrebna Božja pomoć. Bog po molitvi ljudi daje svoju milost i snagu i uvijek je ta zagovorna molitva važna u životu i u svakom pozivu. Ja kao biskup to posebno osjećam i vjerujem u moć molitve, jer Bog preko molitve drugih, daje milost onima koji traže pomoć za sebe, za svoj život, rad i služenje ljudima i njemu“.  

Biskup Martinović je uputio riječi zahvale svima koji su na bilo koji način pomogli u organiziranju velikog slavlja, a posebno je pohvalio vjernike koji su na misu došli u prekrasnim narodnim nošnjama. –„Na taj način ste iskazali poštovanje ne samo meni, nego povijesti, tradiciji i kulturi naše Posavine. Nemojte me zaboraviti u svojim molitvama, a Gospodin neka nam bude snaga, neka nam bude smisao i naša radost“, poručio je biskup Ivo.

U ulozi moderatora velike svečanosti u Matićima bio je fra Marko Neretljak koji se istaknuo odličnim vođenjem programa, komunikacijom između gostiju i domaćina, te iznošenjem brojnih podataka i činjenica, do sada nepoznatih javnosti. Fra Marko se prisjetio i dana kada je Papa Franjo 11. ožujka ove godine, preko Apostolske nuncijature u Zagrebu, za požeškoga biskupa imenovao fra Ivu Martinovića. –„Sjećam se kako mi jedna gospođa u Matićima rekla kad su tada zazvonila zvona naše crkve u Matićima,  da je osjećala takvu radost u srcu kao onoga trenutka kada su zvonila zvona o završetku Domovinskog rata“, kazao je fra Marko i dodao, -„Možda nismo do kraja svjesni one milosti koje smo danas dionici, da jedan naš sumještanim i župljanin postao biskup i uvjeren sam da će ta radost i milost odzvanjati u našim srcima”, poručio je fra Marko Neretljak.

Tijekom slavlja u Matićima pozdravne riječi i čestitke uputili su gvardijan fra Mario Jurić, zatim predsjednik organizacijskog odbora proslave u Matićima Ivan Marković, predsjednik Vlade ŽP Đuro Topić, župnik iz Požege, najstariji svećenik na proslavi fra Luka Mamić i časna sestra Luca Dabić. –„Biskupe Ivo, tebe krasi istinska franjevačka duhovnost i odanost svetom Ocu i crkvi. Ti si čovjek iz naroda i za narod, ti voliš sve ljude i tebe će tvoja biskupija voljeti“, kazao je uz ostalo fra Luka Mamić.

S velikom pozornošću nazočni su poslušali obraćanje biskupa Ive Martinovića koji se podsjetio detalja koji su prethodili prihvaćanju njegova imenovanja biskupom, zatim ređenja i kako je rekao, nastavka biskupske službe, konkretnog života služenja crkvi, svećenicima i narodu Božjem. –„U ovom trenutku najprije se želim zahvaliti Bogu, pa onda roditeljima, sestrama, bratu i njihovim obiteljima, mještanima ovdje u Matićima gdje sam odrastao. Riječi zahvale uputio je učiteljima, nastavnicima, odgojiteljima, svim fratrima iz provincije i svima koji su na bilo koji način sa mnom povezani, a tu je i učiteljica Anka koja mi je bila učiteljica od 1 do 4 razreda u ovoj školi“, kazao je mons. Ivo i pozvao učiteljicu Anku, koja je zahvalila na pozivu i prisjetila se nekih detalja iz školskih dana.

-„Ono što se prima u obitelji to ostaje i to se nosi sa sobom i ne znam što da kažem i kako da zahvalim svojem ocu i majci, jer premalo je reći hvala. Roditelje ne biramo, nego nam ih je Bog darovao. Presretan sam što sam imao divne roditelje koji su me naučili temeljnim vrijednostima ponašanja, poštovanja, kulture, odgovornosti prema radu i životu i to je važno za svaku osobu, bez obzira da li bio radnik, zemljoradnik, liječnik, policajac, svećenik ili biskup“, s puno emocija je završio obraćanje nazočnima, biskup Ivo Martinović.

Oduševljenje sveukupnim slavljem nije skrivao Zvonimir Martinović, brat biskupa Ive, koji je zahvalio Bogu da je za biskupa odbrao čovjeka iz siromašne obitelji. –„Teško je bilo ne zaplakati kada smo čuli vijest o njegovu imenovanju. To su suze koje su došle s Božje strane, suze koje čovjek ne može odglumiti, skrivati da si hrabar i jak. Osjećaji ne varaju i nama je uistinu velika čast, meni kao bratu, cijeloj mojoj obitelji i familiji što je Ivo imenovan za biskupa. On je čovjek iz naroda i danas slavi upravo sa svojim narodom, koji svojim dolaskom odaje priznanje njemu, ali i cijeloj župi“, kroz suze je kratko izusti brat Zvonimir.

Na proslavu u Matiće na poziv biskupa Ive, u organizaciji požeške biskupije, stiglo je 50-tak vjernika, pretežito volonteri koji su bili na raspolaganju pri organiziranju biskupskog ređenja u lipnju mjesecu u Požegi. Kažu ostali su zapanjeni veličinom događaja, najprije svetom misom u prekrasnoj crkvi punoj vjernika, a potom i dolaskom u Matiće gdje su bili zatečeni brojem pozvanih gostiju i kako je sve organizirano.  –„Drago nam je da smo upoznali Posavinu i kraj gdje je biskup odrastao, a posebno nam je drago da njeguje taj odnos prema mjestu odakle je potekao.  Sada još više možemo očekivati od njega, onako toplog, ljudskog i punog zajedništva. Smatram da on svakim svojim korakom, barem u ovih nekoliko tjedana od njegovog biskupskog ređenja, pokazuje koliko mu je stalo do kraja odakle je potekao, a na neki način unosi bogatstvo tog svog osjećaja zajedništva, skromnosti i poniznosti  u život požeške crkve“, kazao je Ivica Bedeničić, ravnatelj Katoličke gimnazije u Požegi.