„Kada sam ušao u Samostan poslije završenog novicijata, to je bilo vrijeme vakuuma jer za nas braću koja nećemo studirati Teologiju, pitanje je što ćemo raditi? Ja sam iskazao želju za šivanjem habita, jer imao sam potrebu raditi nešto kreativno. Bivši provincijal fra Lovro Gavran kontaktirao je provincijala u Zagrebu, ja sam otišao tamo skoro godinu na izučavanju zanata i to su bili moji prvi krojački koraci“. Ovako je svoju priču o 10-ogodišnjici uspješnog krojačkog zanata započeo fra Josip Adrić, vikar Franjevačkog samostana u Tolisi i krojač Provincije Bosne Srebrene, inače porijeklom Kostrčanin. Iako nije imao nikakvog iskustva sa šivanjem, fra Josip je zanat uspješno završio zahvaljujući marljivom i strpljivom učenju kod mentora fra Zdravka Jakobovića, krojača Zagrebačke provincije. Svoj prvi habit fra Josip je sašio upravo za zagrebačkog svećenika i od tada neprestano radi za franjevce Bosne Srebrene i u Hercegovini, te za svoju subraću u Hrvatskoj.
„Krojevi za bosanske franjevce su nešto uži, a u prosjeku se utroši šest metara materijala, za normalnu visinu. Da bi sašio habit potrebna su mi od tri do pet dana normalnoga rada. Kad’ kažem normalnog rada, to u Samostanu podrazumijeva da se moraju ispunjavati sve obveze, uz redovite molitve i misna slavlja, a u slučaju hitnosti, uspijem uraditi i za jedan dan, što je vrlo rijetko“, pojašnjava ovaj pasionirani krojač koji u krojačnici zna ostati do kasno u noć. Dodaje kako uz njega u BiH habite šiva još samo fra Marko Galić, koji je zanat izučio također kod fra Zdravka. Trenutno se nalazi u Masnoj Luci, u Kući mira gdje šiva habite i pomaže tamošnjim fratrima na službi.
Fra Josipova bilježnica je prilično popunjena narudžbama, čeka se i fratri su strpljivi jer kada se radi o vrsnom krojaču, čekanje nije problem. „Nekada je teško doći do materijala pa to zna ponekada kočiti posao, ali ipak se snađemo, nabavimo. Mi krojači zovemo jedan drugog i uspijevamo, a nekada i preuzimamo posao za drugoga ako je on u gužvi“, dodaje časni brat Adrić i pojašnjava od čega se sastoji habit. „Tri su osnovna dijela habita – tunika, gornji dio kapuč, koji je povezan s kapom i koristi se za glavu kao zaštita od kiše, vjetra, od hladnoće i od pasa kojim se povezuje. Ja imam krunicu to neki nose, neki ne nose, to je na volju već. Nekada su postojali zimski i ljetni habiti, a danas samo jedan, univerzalni“, zaključio je fra Josip. Osim habita šije i misnice, koje su po bojama i kroju kreativnije i dnevno uspije sašiti dvije.
Budući obnaša dužnost samostanskog vikara, fra Josip ima dosta obveza u Samostanu i desna je ruka gvardijanu, no unatoč tomu vremena nađe i za svoju veliku ljubav – aranžiranje cvijeća i hortikulturu. Završio je školu za aranžera i svoje znanje rado prenosi drugima, na kreativnim radionicama, koje organizira u suradnji s Muzejom Vrata Bosne.
