Danas se navršila 31 godina od tragične pogibije petorice branitelja dragovoljca, četiri iz Hrvatske i pripadnika 106 HVO brigade. Branitelji su stradali u kombiju prilikom dolaska u pomoć u obrani istočnog dijela oraške bojišnice, a tijelo Zvonimira Kokotovića iz Vinkovaca, do danas nije pronađeno. Na mjestu stradanja podignuto je Spomen obilježje u Polju Vidovice, na kojem su njihova i imena još 28 poginulih branitelja, a koje je 2000.godine podigla UDiVDR-a Vidovice. Članovi Udruge, njih 15-ak, te predsjednik Skupštine ŽP Blaž Župarić i predsjednik MZ Vidovice Krešimir Matanović, danas su položili vijence i upalili svijeće, duboko se poklonivši stradalim prijateljima, čija žrtva nikada neće biti zaboravljena. Opijelo za poginule molio je vidovački župnik vlč. Marijan Brkić.
Predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata 23. listopad Vidovice Vidan Grgić kaže kako svake godine obilježavaju ovaj datum, jer žrtvu koju su podnijeli ovi branitelji, kao ni sve ostale žrtve nikada neće prepustiti zaboravu.
„Svake godine smo ovdje i poklonimo se poginulim na današnji dan, a do sada su s nama bili i obitelji i članovi Udruga iz Republike Hrvatske, ali su danas spriječeni doći. Nažalost, jedan hrvatski branitelj nikada nije pronađen, a još jedna majka nije saznala gdje su kosti njenoga sina“, istaknuo je Grgić. Mišljenja je kako se danas ne govori dovoljno o braniteljima. „Sasvim malo se pridaje značaja, a možda smo i sami krivi što previše šutimo. Dosta stvari se događa, a mi prešućujemo, što ne bi trebalo, ipak smo mi najzaslužniji što se ovdje opstalo na ovim prostorima, a malo smo dobili za uzvrat od vlasti. Izuzetno nas malo poštuju i cijene, moglo se tu puno više, valjda daju koliko mogu“, dodao je predsjednik Grgić. Nije skrivao razočaranje jer nitko od počinitelja strašnog masakra nad civilima u Vidovicama do danas nije odgovarao, a kaže našim se braniteljima i generalima sudi. „Moramo odgovarati jer smo branili svoje, za razliku od onih koji su uništavali i masakrirali, a nitko ih ne progoni. Najveća krivica je u vlasti u Sarajevu i Mostaru, što nitko to pitanje ne pokreće i nitko od visoke vlasti ne obilazi ovo mjesto“, kaže Grgić. Osvrnuo se i na aktualni trenutak u MZ Vidovice, koja je prije rata imala 3 000, s danas svega 500-njak žitelja. „Kod nas je, kao i svugdje, veliki odlazak mladih, malo smo zastupljeni u državnim institucijama, privatni sektor nije stabilan, mladi svakoga dana odlaze, jer nemaju posla. Sve su drugi prioriteti u odnosu na Vidovice, ali mi smo jaki, mi ćemo izdržati, mi smo borci bili i ostat ćemo, tako da se ne bojimo za budućnost“, poručio je predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata 23. listopad Vidovice Vidan Grgić.
Pejo Janjić Lesi svjedokom je događaja od prije 31-u godinu i te slike užasa ni danas nisu nestale iz sjećanja. „Nažalost mi nikoga od tih mladića koji su došli iz Hrvatske nismo poznavali. Oni su došli s Antom Matkićem, jer nisu znali gdje su Vidovice, uputili su se iz Andrijaševaca da nam pomognu. Oni su došli 3.svibnja, a sutradan se dogodio napad i ovaj strašni događaj u kojem je neprijateljska tenkovska granata, ispaljena iz Lepnice, pogodila kombi u kojem je bilo streljivo, zapalilo se i nažalost svi u vozilu su poginuli. Mi smo krenuli u izvlačenje tijela, ali se u međuvremenu dogodio novi napad s Lepnice, morali smo se povući, a tek nakon oslobođenja Vidovica pronašli smo ostatke poginulih“, prisjeća se teških trenutaka Lesi. U jako emotivnom razgovoru, Janjić nam je kazao kako se na današnju 31-u obljetnicu osjeća i tužno, ali i ponosno. Prisjeća se razdoblja od 29.4. do 4 svibnja, kada su trajale žestoke borbe. „Prvog svibnja smo morali napustiti Vidovice, a sutradan smo se odmah vratili u selo, 3. svibnja je uspostavljen dio crte, da bi 4. svibnja 1992.g. iz Kopanica i Lepnice ponovno bio napad. U međuvremenu smo sahranili civile koji su pobijeni u Vidovicama, osobno sam bio na sahrani, bar smo to uspjeli uraditi. U tom trenutku nismo ni znali tko sve nedostaje, naknadno smo doznali da su neki odvedeni, nažalost poslije se ispostavilo da su ubijeni, neki su pronađeni, a neki još uvijek nisu“, sa sjetom i suzama u očima govori Janjić. Toga dana s našim braniteljima bilo je još 128 branitelja iz Hrvatske, a za sve one koji su život dali za današnju slobodu, svake godine članovi Udruge im se poklone i iskažu poštovanje 4. svibnja što će činiti i ubuduće. Nakon njih, to će nastaviti i njihova djeca, jer ovi ljudi i događaji nikada ne smiju i neće biti prepušteni zaboravu, poručuju članovi Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata 23. listopad Vidovice.
