Župa u Domaljevcu danas proslavlja svoju nebesku zaštitnicu, svetu Anu, najradosniji blagdan Domaljevčana, koji tradicionalno dobiva središnje mjesto u proslavi Dana općine Domaljevac Šamac. Ozračje radosti i duhovne punine ispunjavalo je crkvu svete Ane, a zvuci liturgijske glazbe, molitve i zajedništva vjernika, stvarali su atmosferu posebnosti. Brojni hodočasnici slili su se u malu, ali srcem veliku posavsku župu, donoseći sa sobom duh zajedništva i molitve. Središnje misno slavlje predvodio je požeški biskup Ivo Martinović iz Matića, uz koncelebraciju desetak posavskih svećenika, među kojima i gvardijan toliškog samostana fra Mario Jurić.
Poticajna propovijed bila je usmjerena vjeri prema Bogu, ljubavi prema bližnjima, dobrim djelima koje treba činiti iz ljubavi, a ne koristoljublja, te osobito ljubavi prema starim osobama, djedovima i bakama koji su blagoslov, kazao je, biskup Martinović. Župnik fra Anto Pušeljić uz čestitanja blagdana i Dana općine, izrazio je zahvalnost svima koji su došli podijeliti radost blagdana i patrona, svećenicima fra Peri Baotiću i vlč. Zlatku Ivkiću koji su vodili trodnevnice.
Misna čitanja, molitvu vjernika i pjevanje animirali su framaši, ministranti, župni zbor, a na kraju mise župljani su biskupu Martinoviću željeli darom, križem od abonosa, pokazati zahvalnost za dolazak. I ove su Svete Ane u svoj rodni kraj stigli brojni Domaljevčani koji su, iako razasuti po svetu, sačuvali u srcu ljubav prema svojem Domaljevcu i rodnoj Posavini. Njihov povratak, makar na kratko, oživljava uspomene i donosi radost susreta sa prijateljima i rodbinom. –„Možete otići bilo gdje u svijetu, ali imate sigurno iskustvo da nigdje nije bolje nego u rodnom kraju“, poručio im je biskup Martinović.
Poseban prizor činili su mladi, obučeni u izvornu posavsku nošnju. Iz svojih škrinja koje potvrđuju tradiciju čuvanu s ljubavlju, ogledao se ponos i neizmjerna ljubav prema tradiciji i prošlosti. Njihova prisutnost podsjećala je na važnost očuvanja kulturnog naslijeđa i prenošenja vrijednosti na buduće generacije. Nakon mise veliko posavsko kolo ispred crkve, značilo je radost susreta, a slavlje se potom preselilo u domove domaljevčana.
