Muzej Franjevačkog samostana Tolisa „Vrata Bosne“, nakon završene digitalizacije knjiga iz muzejske knjižnice s 10 700 naslova koje su sada dostupne i putem interneta, krenuo je s opsežnim aktivnostima na uređenju i popisu arhivske građe. Posao je povjeren dr.sc. Rudolfu Barišiću, znanstvenom suradniku iz Hrvatskog Instituta za povijest iz Zagreba, koji se već ranije upoznao s bogatom arhivskom ostavštinom. Dr Barišić je skupa s ravnateljem muzeja Jozom Jezerčićem i muzejskim suradnikom Perom Matkićem započeo sređivanje i popis arhiva, što je važan i dugotrajan proces, jer riječ je o impozantnoj količini arhivske građe koja obuhvaća veliko vremensko razdoblje. Ovo je početak dugotrajnog projekta kojeg novčano pomaže Vlada Županije Posavske, a dio sredstava putem Javnog natječaja, muzej je dobio i od Grada Orašja.
„Najstarije naše matice su iz 1765 godine, tu je jako puno dokumenata vezanih za djelovanje samostana, odn. prvo Kapelanije Tolisa, a potom i Župe Tolisa. Godine 1802. utemeljena je Župa Tolisa i od tada fratri sustavno vode i svoje administrativne knjige, tako da imamo jako puno rukopisne ostavštine fratara koji su djelovali ovdje. Nažalost, najveći problem u samostanu i muzeju je nedostatak prostora, kako za muzejsku tako i knjižničnu građu i arhiv, a također i nedostatak stručne radne snage koja bi mogla popisati i voditi sav taj proces“, istaknuo je ravnatelj muzeja Jozo Jezerčić.
Znanstveni suradnik u Hrvatskom Institutu za povijest u Zagrebu dr sc Rudolf Barišić svoju je profesionalnu karijeru posvetio istraživanju povijesti Bosne Srebrene i sređivanje arhiva za njega je vrlo ugodan i koristan posao. „Posebno zanimljive su te matice koje su značajne za istraživanje demografije, iako se sam ne bavim time, ali je zanimljivo pratiti ta kretanja svećenika, njihove dužnosti i ostalo. Mene osobno najviše zanima aspekt građe koju ovom prilikom još nismo dotaknuli, a to su osobne ostavštine pojedinih fratara. Konkretno ovdje je djelovao fra Martin Nedić nadaleko poznat, čuven i značajan franjevac i za hrvatsku povijest uopće, zato što je bio jedan od prvih suradnika odn. dopisnika sa Ljudevitom Gajem, koji je svojim anonimnim prilozima u zagrebačkim časopisima upoznavao hrvatsku javnost s položajem katolika ovdje u Bosni. Također tu je i Julijan Jelinić, jedna od najvećih historiografa koje je franjevačka provincija Bosne Srebrene dala, njegova ostavština se nalazi ovdje“, istaknuo je dr Barišić.
Prema njegovim riječima popis arhivske građe je proces koji neće nikada završiti, jer se ona i dalje prikuplja i sortira kako vrijeme prolazi. Ovaj prvi i osnovni popis inventara bi trebao biti gotov do iduće jeseni i moći poslužiti istraživačima povijesti, ne samo franjevaštva kao takvog, nego i povijesti posavskog kraja, lokalne povijesti, pa čak i povijesti BiH uopće.
„Vrlo zaslužan za cijeli posao je Pero Matkić iz Ugljare koji već 30-40 godina radi kao vanjski suradnik najprije samostana, a sada muzeja“, ističe ravnatelj Jezerčić. Pero je uradio iznimno veliki posao koji je olakšao sve aktivnosti u knjižnici, arhivu i muzeju. Godinama je prikupljao građu, raspoređivao po godinama nastanka i uvelike olakšao kompletan posao. Matkić je ujedno vodio i projekt digitalizacije knjižne građe sa studentima, i bez njega bi popis arhiva bio daleko teži, naglašava prvi čovjek ove ustanove.
Zahvaljujući Ministarstvu civilnih poslova BiH prošle godine muzej je dobio određena sredstva za digitalizaciju matica, i do kraja 8. mjeseca ove godine digitalizirano je blizu 40 starih matica. Na taj način će se zaštiti ta vrijedna građa, jer će istraživačima biti dostupna u digitalnom obliku, a originali su pohranjeni i zaštićeni u beskiselinskim kutijama, koje su nabavljene sredstvima Grada Orašja, i koje su idealne za takvu arhivsku građu.
