Korparstvo je još jedan tradicijski zanat koji polako izumire na ovim prostorima. Od prijeratnih 100-njak obitelji samo u Tolisi, koji su se bavili pletenjem šibe, ostalo ih je tek 5-6, a među njima je i Anto Dominković u čijoj je obitelji ova tradicija duga više od 150 godina. Iako u mirovini i u osmom desetljeću života, Anto najviše vremena provodi u radionici, a specijalnost mu je izrada namještaja od šibe. Njegovi su proizvodi zastupljeni diljem Europe, pa čak i na drugom kontinentu, u Americi, a radio je za brojne poznate osobe- Ivu Gregurevića, Fabijana i Filipa Šovagovića, Terezu Kesoviju i mnoge druge. Šibu za pletenje nabavlja od lokalnih uzgajivača kojih je danas također sve manje, a osim izrade namještaja plete i tradicionalne košare za Uskrs, koje je osmislio njegov otac, dok je za finese zadužena njegova supruga Godišnje izradi oko 50-ak košara, mada je potražnja i veća.
„Korparstvo će izumrijeti, jer mladi se ne žele baviti ovim poslom, školuju se i idu za boljim životom i mene to ne iznenađuje! Nije da se ne može živjeti od toga, ali nije to posao koji može pratiti sadašnje standarde“, istaknuo je Dominković.
Osim njega, u ovoj obitelji korparstvom se bave i njegova dva brata. „Ne radimo mi intenzivno, ali da se ne ugasi tradicija i da se vrijeme ubije, jer je dosadno nama starijima“, s osmjehom govori Anto te dodaje kako je od namještaja napravio 100-njak vrsta trosjeda, dvosjeda, fotelja, taburea. „Ekskluzivniji lokali su uzimali ekskluzivniju robu, ovi manje ekskluzivni su uzimali jednostavniju robu, uglavnom fotelje, stolove, žaluzine, šankove, barske stolice, svašta“, prisjeća se svojih rukotvorina. I dandanas izrađuje namještaj, manje nego inače, i posla ima tijekom cijele godine. Prije nekoliko dana isporučene su pošiljke za Banja Luku i Njemačku.
Ovaj veliki zaljubljenik u korparstvo i tradiciju tvrdi da pletenje nije težak posao, jer radi ono što voli i s puno ljubavi. Svoj posao nastoji unaprijediti i modernizirati proizvodnju, kako bi odgovorio zahtjevima tržišta. Potražnje ima još dosta, ali nažalost nema tko raditi. Ranije je svoje proizvode predstavljao na sajamskim manifestacijama u zemlji i inozemstvu, a danas to čini putem društvenih mreža i svoje web stranice.
Svjestan da će ovaj tradicijski zanat izumrijeti, sa starijim generacijama, Anto svakodnevno stvara nove predmete, u koje uplete dio svojega srca i duše. „Ja radim za svoju dušu, radim da mi ne bude dosadno i što to volim, a i mogu raditi. Koristan sam još uvijek, a to meni puno znači! Ako čovjek može biti koristan, treba bit koristan“, ustvrdio je ovaj iskusni majstor koji će se pletenjem šibe, kaže, baviti sve dok diše.
