Orašje se danas pridružilo brojnim gradovima u BIH na mirnim prosvjedima protiv femicida. Skup je organizirala Udruga „Žene Orašja“, na kojem se okupila nekolicina građana i poslali jasnu poruku da se zaustavi nasilje i ubojstvo žena u BIH i svugdje u svijetu. .
Rizama Tukulj, predsjednica udruge kaže kako mi kao društvo nismo sazreli i nemamo svijesti da vidimo šta je to. „Mi znamo svi da je žena stup društva, stup obitelji, majka, roditelj, supruga, političarka, vodi poslove, ali nismo položili kao društvo što se tiče žena i njihove zaštite. Ako žena u 21. stoljeću kaže „Ja neću!“, „Ja ne mogu!“, „Ja ne želim!“, „Meni je dosta svega!“, zar se to ne može shvatiti kao njena odluka? Zar žena ne može reći „Meni je dosta svega!“, nego treba biti napadnuta, da se nasilje provodi nad njom, da se ne sluša njezina riječ, pa čak da dođe i do ubojstva? Mislim da smo tu kao društvo pali na ispitu. Mi svi znamo ima li u našem društvu takvih žena, podliježu li nasilju, uvijek kažu „Šuti bit će bolje, nemoj ništa govoriti, nemoj u javnosti govoriti! “ Naprotiv ne trebamo šutjeti, trebamo pomagati jedni drugima, da govorimo ako imamo neke probleme, ako imamo takav slučaj. Nažalost, mi nismo još sazreli, još se to šuti i krije. Mislim da bi se to trebalo promijeniti neke stvari, dati ženi mjesto koje joj pripada, zašto se njezina riječ ne sluša. Trebalo bi u Zakonu o kaznenom djelu reći šta je Femicid, na koji način i kako to spriječiti, pa silovatelje i nasilnike prestraši i da im da do znanja da je društvu stalo do žena. Zajednička poruka je da se žene trebaju držati na svakom koraku zajednički, treba da jedna drugoj pomažu i treba da se obrane od takvih nasilja. Nama nije u prirodi da trpimo nasilje“, poručila je predsjednica Tukulj.
Amela Jahić, članica Udruge „Žene Orašja“ također smatra kako smo kao zajednica pasivni kada je u pitanju femicid. „Od 2016 godine 60 žena ubijeno je u BIH, od toga većina u kućama, stanovima u svojem dvorištu, što je pokazatelj da dvorište i kuća trebaju biti sigurnost svakoj ženi, a najnesigurnije su mjesto. Mi okrećemo svi glave od toga, nitko ne pokazuje interes. Situacija u Bihaću nas je potresla, otvorila oči da dignemo glas tišine u biti, da pokažemo da je taj femicid prisutan u svima nama ovdje i da svaka žena u svakom dvorištu, kući, mjestu doživljava neku vrstu nasilja, zločina, neku vrstu maltretiranja. Ustvari femicid je nasilje nad ženom, samo zato što je žena. Nijedna žena nije silovana, udarena ili ponižena ili ubijena zato što je ona to htjela. Ni jedna žena nije to željela. Džaba što se govori, svaka od nas je to tražila. Ne, nije tražila! Svaka od nas je vlasnik svoga tijela i svoga života i nijedan čovjek nema pravo ubiti ženu i oduzeti joj pravo na život. Mi smo vlasnice svoga tijela i svoga života, smatram, da bismo trebali više paziti. Žene se pribojavaju glasno progovoriti o nasilju. Ne trebamo biti pasivne i čekati u redu da budemo sljedeće. Trebamo jasno dići svoj glas prema svima, da se čuju, da Vlade čuju, da femicid bude priznat i da se zločinci pošteno kazne i osude“, ustvrdila je Amela.
